Intervju - Hrvatska

MARIE JAVORKOVÁ, SLIKARICA KOJA JE VODAMA 20. I 21. STOLJEĆA PLOVILA - UZ OSTALE - I U DRUŠTVU "KRALJA POPA" MICHAELA JACKSONA
 

Ljudi oko nas
OSOBA TJEDNA

MARIE JAVORKOVÁ, BRNO, CZ

INFOSPONA: Mediji Vas predstavljaju kao slikaricu, kiparicu, dizajnerku, grafičarku i nakladnicu, posvećujete se i reklami, odnosno marketingu, a ja bih dodao da ste i novinarka. Jeste li oduvijek bili tako svestrani?

MARIE JAVORKOVÁ: Da, mislim da jesam. Iako, sve je to pitanje gledanja na stvari.

INFOSPONA: U Vašem je životopisu navedeno da ste najprije završili srednju stručnu školu za ljevača, sa specijalizacijom na umjetnički lijev, a potom tehničko sveučilište, smjer inženjering materijala i lijevanje, tj. takodjer umetnički lijev. Zašto baš te discipline? I možete li nam reći kakav ste postdiplomski doktorski studij završili?

MARIE JAVORKOVÁ: A zašto ne lijevanje ? Volim to. Sve što sam ikada studirala prvenstveno se ticalo materijala, lijevanja, gemologije i – dakako – umjetnosti. Imala sam sreću sa sjajnim učiteljima, kako u javnim, tako i u privatnim školama. Vjerojatno najbolji učitelj bio mi je moj otac. A potom moja obitelj, stric akademik Silvestr Prat, dekan na Karlovu sveučilištu u Pragu, tetka Emanuela Nohejlová-Prátová, utemeljiteljica moderne češke numizmatike i ujedno takodjer profesorica na već spomenutome sveučilištu u Pragu itd. Bila sam tako u mogućnosti od mladosti se kretati kako u znanstvenim, tako i u umjetničkim krugovima, te zahvaljujući tome imati uistinu izvrsne učitelje. I još bih nešto dodala: nisam lovac na titule, ali volim se neprestano obrazovati i upoznavati novo.

INFOSPONA: No, prema svemu sudeći, prvenstveno se smatrate slikaricom. Što za Vas znači slikanje, kako biste to opisali?

MARIE JAVORKOVÁ: Slikanje za mene znači iskazivanje osjećaja, čuvstava, čari trenutka, simbola, svjetla, sjena, uspomena, nade… Platno ili, primjerice, tek “običan” papir za mene je beskonačan prostor za iskazati sve ono za što riječi nisu dovoljne. Slikanje je, jednako kao i glazba, univerzalan jezik pa katkada razmišljam: kakva šteta što se ljudi ne nauče jedan zajednički jezik. Tužno je što postoje barijere svih vrsta.

INFOSPONA: Nije nikakva novost da slikari često slikaju različitim tehnikama, i kod Vas je to tako, no zanimljivo je da je neke Vaše slike (prije svih neke krajolike) moguće smatrati čak i hiper-realističnim, moglo bi se reći, dok s druge strane stvarate i djela u duhu nadrealizma ili, primjerice, kubizma koji obožavate, kako sami kažete. Dotične se slikarske discipline medjusobno jako razlikuju, kako Vam stoga uspjeva raditi u isto vrijeme sve njih?

MARIE JAVORKOVÁ: Sve je lako ili barem lakše, ako to volite. Ljubav može imati milijun lica, a ja slikanje obožavam… Puštam svojim osjećajima da me nose. To je moj unutarnji svijet. Volim raznovrsnost, volim izazove. Kao što ništa na svijetu nije isto, tako smatram da ni uniformna umjetnost ne bi iskazivala tu moju raznovrsnost. Cilj mi je posredstvom slika iskazivati pozitivne emocije, a katkada davati i razlog za razmišljanje, u daljnjem slučaju je moja slika sastavljena od bezbroj minijatura koje kao ishod stvaraju cjelinu. Ne podsjeća li Vas to na nešto ? Da, takav je i život. Sastoji se od mnoštva malenkosti koje čine tu dragocjenu cjelinu. Dakle, to je nešto malo o osjećajima i razlozima zbog kojih slikam. Rezultat neka procijene ostali.

INFOSPONA: Koliko često slikate i radite li isključivo onda kada Vam dodje inspiracija ili i temeljem nekoga unaprijed (za)danoga ritma?

MARIE JAVORKOVÁ: Inspiracija je temelj. Jednostavno dodje, recimo noću, i ja onda slikam, umjesto da spavam. Ali konkretno: da, slikam, vrlo često. Vjerojatno sam workoholičarka… Medjutim, volim to, a ujedno mi je to fantastična relaksacija. No, najviše vremena posvećujem svome sinu, s kojim živim sama. 14 mu je godina i sjajan je, takodjer svestrano umjetnički nadaren. Najradije slikam u skladu sa svojim aktualnim osjećajima. Rado se srećem s ljudima i realiziram live show slikanja. To me ispunjava energijom, a tamo odmah postoji i uzročno-posljedična veza, što smatram važnim. Volim diskutirati o temama i tražiti nova gledišta. Kao primjer bih navela (a nije to nikakva tajna) projekcijske slike, slikane za g. Michaela Jacksona, odnosno za njegov posljednji koncert karijere, a trebale su biti i u formi plakata. Trebale su šokirati, biti posve drukčije. Govorila sam sama sebi: to nije moguće izraditi. G. Michael i ja proveli smo puno vremena razgovarajući o toj temi, a onda mi je palo na pamet napraviti projekcijske slike. Njihovim projiciranjem nastaje Michaelova slika. Tužan paradoks je da smo ih nazivali “Ghost” i da je Michael Jackson na svaku od tih slika napisao svoj vlastoručni potpisani komentar. A mislio je na sve, što je još jedan tužan paradoks. Sve je savršeno dokumentirano i bez ikakve sumnje dokazivo. Bila je to želja g. Michaela Jacksona, upravo da čovjeka oblije hladan znoj. Što se tiče slikara kojima se bezgranično divim, to je prije svih (po mome mišljenju) genij renesanse Leonardo da Vinci. Usput budi rečeno, možna ne znate da je svijet mogao izgubiti toga genija, jer je u mladosti trebao biti pogubljen. Dalje je tu Pablo Picasso, no isto tako i George Braque, Josef Čapek, Emil Filla, Toyen - Marie Čermínová te cijeli niz drugih.

INFOSPONA: Gdje je moguće vidjeti Vaše slike, odnosno daljnja umjetnička djela koja ste stvorili?

MARIE JAVORKOVÁ: Diljem svijeta, kako u galerijama, tako i u privatnim zbirkama. Sada pripremam otvorenje vlastite galerije - Gallery MJ. Možda takva poslastica: izniman interes za mene pokazuju u Kini.

INFOSPONA: Donekle me iznenadila informacija da ste svojedobno sudjelovali u pokretanju časopisa za nekretnine Real Spektrum, odnosno da ste bili njegova prva glavna urednica. Je li to bio nekakav slučajan “izlet” u okruženje prodavatelja nekretnina ili je riječ o Vašem daljnjem životnom interesu?

MARIE JAVORKOVÁ: Rado se toga sjećam. Bio je to izazov i ja sam ga prihvatila. Potom sam izdavala svoj časopis Renomé. Medjutim, to sigurno nije težište mojih interesa.

INFOSPONA: Kod umjetnika me uvijek zanima bi li mogli živjeti životom državnoga službenika ili, recimo, knjigovodje, dakle životom koji ima odredjene jasne granice, prvenstveno kada je riječ o radnome vremenu i sl. Upitat ću to i Vas…

MARIE JAVORKOVÁ: Da, mogla bih. Možda to može izgledati čudno, ali uistinu da. Naime, ukoliko bi me uopće htjeli… Poštujem svaki posao i ako me upitate bih li mogla raditi kao čistačica, odgovorit ću Vam jednako: da, mogla bih. Jedina je razlika u tome što bih nakon radnoga vremena slikala. Imam ogromnu sreću što mogu raditi ono što volim i jako to poštujem. Čovjek bi trebao uvažavati činjenicu da može raditi. To zvuči patetično, ali stvarnost je drukčija, Znate li koliko ljudi sada kaže samo sebi: dao ili dala bih ne znam što za to da ne moram sjediti kod kuće, gledati u zid i živjeti pod stresom hoću li imati kruh svagdanji? Znate li koliko bolesnika bi dalo ne znam što za to da ozdrave i da ponovno mogu normalno živjeti, a rad je sastavni dio života.

INFOSPONA: I pravi šećer (ili kako to već nazvati) na kraju: kao što je već bilo rečeno, Vaš znanac bio je Michael Jackson... Da, taj planetarno proslavljeni, na žalost već pokojni glazbenik, kralj popa! Naravno, vrlo je zanimljivo saznati kako ste se s njime upoznali i kako je u cjelini izgledao Vaš kontakt, dakle – hoćete li nam to otkriti, barem djelomice?

MARIE JAVORKOVÁ: S tim iznimnim, nesvakidašnjim čovjekom, g. Michaelom Jacksonom, upoznala sam se 1996. godine. Dogodilo se to slučajno, a iz toga je nastalo vrlo snažno dugogodišnje prijateljstvo. Sretali smo se uglavmom u Njemačkoj. Naslikala sam za njega, po njegovoj želji, seriju projekcijskih slika o kojima sam već govorila. Po svršetku svoje karijere, g. Michael Jackson planirao je – nakon što poplaća dugove – izgraditi ogromnu bolnicu ovdje u Češkoj, u Pragu. O tome je projektu razmišljao i neposredno prije smrti. Ne znam koji je razlog tome, ali postoji snimka koja je bila puštena tijekom sudskoga procesa s dr. Conradom Murrayem i predstavljena od strane svjetskih medija u stilu: Michael Jackson je pred smrt bulaznio o Pragu. Više je nego vjerojatno da bi bolnica ovdje u Češkoj bila izgradjena. Mogu vam pružiti potpuno drukčiji pogled na g. Jacksona – čovjeka, u odnosu na ono kako ga poznajete s podija, iz video-spotova, medija… Bio je to nesvakidašnje empatičan čovjek ogromnoga altruizma, vrlo osjetljiv, bojažljiv, srameežljiv, ali istodobno majstor retorike gotovo bez riječi, s njime je bilo zabavno, ali stvarno i iskreno zabavno. Znao se prekrasno smijati i definitivno s njime nije bilo dosadno, ako zabavom smatrate inteligentni i kultivirani humor, posjet galeriji, zabavnome parku, zoološkome vrtu, šetnju krasnim mjestima… Nipošto noćne klubove ili barove. Ponekad me podsjećao na Malu morsku vilu Hansa Christiana Andersena: plesala je, poklanjala radost, a kako je završila… On je uvijek branio i “ratovao” – oružje mu je bilo ljubav prema ljudima – za pravdu, svijet bez nasilja, rasizma, ubojstava, terorizma, bespravlja, za životni okoliš, za bolesne, za one najslabije Iinajranjivije, nije, recimo, osjećao odbojnost prema bolesnima od AIDS-a. Pokušajte se upitati: koliko je novca, vremena, energije posvećivao onima kojima je to bilo potrebno? Pretpostavljam da to ne znate, jer nije bilo objavljivano ili jest, ali tek marginalno. Pogledajte njegove video-spotove, recimo za Heal The World, Earth Song, Man In The Mirror... I pokušajte razmisliti koliko tamo prostora posvećuje svojoj vlastitoj prezentaciji, svome ja, a koliko borbi za bolji svijet za sve? Odgovorite si na ta pitanja sami, ne želim nikoga ni na što navoditi, Svakako ćete se složiti da dugogodišnje prijateljstvo s nekim, u svakome pogledu tako iznimnim, nije moguće opisati u nekoliko rečenica. Mogla bih vam tu opisivati konkretne situacije i dogadjaje, dopunjene zajedničkim privatnim fotografijama, ali ja sam htjela predstaviti toga čovjeka i dati vam prostor o tome razmišljati. Moj iskaz je svjedočanstvo osobe koja je imala mogućnost i čast g. Michaela Jacksona osobno upoznati i provesti s njime puno vremena.

Pitao, zabilježio i s češkoga na hrvatski preveo: Zlatko Starčević